Komentira: Anto Pranjkić 

BOLJE I S „CRNIM ĐAVOLOM" NEGO „SVI HRVATI ZAJEDNO NA IZBORE" 

Najnovija politička dešavanja na prostoru Bosne i Hercegovine izazvala su, rekao bih, nepotrebnu hajku na određene političare u našoj zemlji. Hajka je, ako je istina ono što pišu mediji, sasvim u redu. U najmanju ruku dešavanja nisu uobičajena, ali su sjajno režirana i imala su i ranije ekperimente. 

Naravno, radi se o najavi potpisivanja predizbornog Sporazuma, razumljivije rečeno, koalicije između HDZ BiH i SNSD-a. Za poznavatelje političkih prilika posljednjih godina u BiH to nije čudno. Poznata je stvar da je u Mostaru u organizaciji Večernjeg lista, kojega, to znaju i ptice na granama, kontrolira HDZ BiH, prije nekoliko godina za osobu godine proglašen Milorad Dodik, a u RS iste godine za najpoželjnijeg muškarca Dragan Čović. Slučajno su njih dvojica i predsjednici ove dvije političke stranke. Slučajno se sastaju bar jedanput mjesečno. To je njihovo ljudsko pravo i u to se ne može ulaziti. Druga je stvar vezana za politike koje vode i koliko su te politike na štetu odnosno korist narodima koje predstavljaju, jer Dodik nije samo predsjednik političke stranke. On je i nositelj najviše izvršne dužnosti u RS, a Hrvati tamo i nisu baš priznati na način kako bi to trebalo. U njamanju ruku, građani su drugoga reda. 

Što je cilj predlaganju ove koalicije nije daleko od pameti. Teško će Čović dobiti potporu drugih političkih stranaka s hrvatskim predznakom da kandidat njegove stranke bude prvi Hrvat u zemlji, tj. on. Istini za volju, predstavnici drugih političkih stranaka s hrvatskim predznakom su u ovom smislu u pravu. Imao je HDZ BiH svoje predstavnike u Predsjedništvu BiH, pa što su nam to dobro donijeli? Ne vidim razliku između Komšića ili Čovića. Ako nam Komšić u svom mandatu nije donio nikakvo dobro, ništa više i bolje nije nam niti ranije donosio Čović i HDZ BiH. Jedino smo svake godine imali priču o krivičnim prijavama, ali se ona razvodnjavala pričom kako se to, tobože, pred izbore Čoviću pravi zlo. Pouzdano saznajemo da je jedan visoki vjerski dužnosnik sugerirao Čoviću da na prvo mjesto postavi nekoga drugoga Hrvata, a da on politiku i dalje vodi, iz sjene. No, reakcija predsjednika HDZ BiH bio je kiseli smiješak. 

Zato se s punim pravom može reći da Čović lako neće prepustiti vlast nikome, a morao bi, jer ne vjerujem da bi predstavnici drugih političkih stranaka baš njega podržali na poziciju kojoj on teži. I onda, što preostaje? Jedina mogućnost osvojiti vlast je u dogovoru s Srbima. To neće biti problem pogotovo što bi se prihvatile potrebe RS za očuvanjem teritorija pod njenim suverenitetom. Takav odnos Dodiku odgovara i on naravno nema ništa protiv. Njemu je sasvim svejedno koji će to Hrvat biti u fotelji člana Predsjedništva u Sarajevu. No, volio bi Milorad da to bude Hercegovac posebno Čović s kojim ima sjajne odnose. U tom slučaju, Hrvati nisu postigli ništa. Zašto? Prije četiri godine hrvatskoga člana Predsjedništva birao nam je bošnjački muslimanski narod, a evo, bude li potpisan sporazum sada će to činiti srpski narod. I mi pričamo kako nismo ravnopravni. Baš svašta( malo ironije). 

Sve je to dobro, ali kako objasniti narodu da HDZ BiH stožerna hrvatska stranka u BiH od devedesetih do danas, na tako lagan način prepušta svoj zakonom zajamčen identitet i dopušta da hrvatskim narodom upravlja netko drugi, je doista pitanje svih pitanja. Ne samo za HDZ nego za hrvatsku politiku uopće. No, osobno smatram da Čović neće potpisati barem javno sporazum s Dodikom, jer bi to bio krah HDZ BiH i odlazak ove političke stranke u povijesnu ropotarnicu. Hrvati Posavine, koji prema nekim informacijama, prema točki 3. spornoga prijedloga Sporauzuma trebaju glasovati za SNSD, to nikada neće učiniti. Bila bi to potvrda trgovine Posavine između HDZ i srpske politike koja je započela još 1993. godine kada su čelnici ove stranke boravili na razgovorima u Bijeljini. Naravno, samo nekoliko desetaka kilometara postrojbe HVO su se borile za goli život Hrvata Posavine. Hrvati Posavine svejedno više nemaju što izgubiti i ne vjerujem da će pristati na ovakav deal. Svjestan je toga i Čović i zato se nadam da je priča o koaliciji HDZ BiH i SNSD doista deplasirana i da ona ima drugi cilj. No, ovakava koalicija ne bi bila novost. 

Brčko distrikt je u mnogim stvarima primjer. Zovu ga ogled za ugled. Doista su političari u distriktu pokazali svima kako se može zadržati vlast i vladati čak 16 godina a da javno nisi prikazan kao apsolutistom. Upravo, na koalicijama. Koalicija HDZ - SNSD u Brčkom traje već drugu godinu i to vrlo uspješno (Gradonačelnik – SNSD, dogradonačelnik HDZ BiH). Također, ne bi bilo čiudno da i najava o uključivanju HSS-NHI u koaliciju bude točna, jer u Brčkom u spomenutoj koaliciji „fercera" i HSS-NHI ( dopredsjednik Skupštine Ivan Krndelj). A tu su HDZ BiH i HSS-NHI oduvijek u koaliciji, samo se narodu baca prašina u oči o tome kako je netko kriv a netko nije. A u biti, ili su svi krivi, ili nisu. Jer, i jedni i drugi, vladaju.

Dakle, koalicija o kojoj pričamo ima uporište na uspjesima u mikrokosmosu. No, je li ona ima povijesne, realne prepotpsatvke da se dogodi i na razini države pitanje je koje nema dvostrukog odgovora. Jasno je da vrijeme nije za takve eksperimente i da se Dragan Čović najprije treba okrenuti oko sebe, zapitati se, što njegov narod dobija a što gubi prije nego što stavi paraf na bilo kakav sporazum pogotovo na Sporazum s Dodikom koji je britka i teška jezika za Hrvate svih ovih godina. Rijetko se iz njegovih krugova neko dobro Hrvatima Posavine u RS iznjedrilo, a najmoćniji je čovjek u tom entitetu. 

Poruka ove priče trebala bi biti sasvim jasna. Nije važno s kim će Čović potpisati sporazum. Važna je činjenica da ćemo mi Hrvati prije u pakt s crnim đavolom nego što ćemo nešto učiniti zajedno, a to je znak za korjenite promjene kako svijesti tako i ljudi koji vode politiku. Također, dođe li do Sporazuma HDZ BiH i SNSD najveći izdajnik hrvatskoga naroda u nehercegovačkim dijelovima BiH bit će onaj tko u ime HDZ BiH potpiše taj sporazum, a on kao takav zasigurno od Hrvata potporu neće dobiti. Ako je cilj politike da budeš na vlasti i da predstavljaš onoga koji te ne želi, onda doista nemamo više što pričati. I vrlo lako može biti istina o kojoj priča jedan katolički velikodostojnik. On kaže nije isključeno da su neki hrvatski političari i ucijenjeni. E sad, zbog čega i kako? To je priča za neku drugu priliku. 

Ono što je važno na kraju reći jeste da obični hrvatski puk u svemu ovome ne smije biti sam i da će se „vukovi" zalagati da „ovce" prevare te da se mora pronaći neki „čobanin" koji će sve to držati na oko. Dok se on ne rodi neko bolje sutra Hrvati u BiH s ovakvom politikom i vođama, nažalost ne mogu očekivati. A koalicija, ona je samo jedan segment cjelokupne priče o jednom narodu u jednoj zemlji na brdovitom Balkanu.

Preuzeto s: www. boce.nolimitsports.eu